11. travnja 2018.

ČMH: Uzajamnost bivanja - pejzaži queer srodstva


queerANarchive poziva queer zajednicu i filmske entuzijaste/ice na suradnju na umjetničkom istraživanju Uzajamnost bivanja - pejzaži queer srodstva ruske vizualne umjetnice Mashe Godovannaye koje će se održati u Splitu od 18. do 26. travnja.




Umjetničko istraživanje Uzajamnost bivanja - pejzaži queer srodstva kroz filmska sredstva želi zabilježiti i redefinirati granice suvremenih queer srodstava na temelju življenih praksi unutar post-socijalističke queer zajednice u Splitu. Koristeći video kameru kao sredstvo bilježenja svjedočanstava i tragova (ne činjenica), ruska vizualna umjetnica i istraživačica Masha Godovannaya u bliskoj suradnji s lokalnom zajednicom želi kreirati siguran prostor te postaviti iduća pitanja: Kako kreirati prostore queer suživota u vrijeme globalnog uspona konzervativizma? Kako graditi odnose i živjeti u queer srodstvima s ljubavnicama/icima, parterima/icama, djecom…? Što danas znači suživot? Koja iskustva možemo međusobno podijeliti? I kako možemo o njima govoriti kroz umjetničku formu?
Pozivajući se na Judith Butler umjetnica queer srodstvo definira kao alternativni model bliskih i intimnih odnosa, set praksi kojima se ostvaruju osnovna ljudska potreba za emotivnom bliskošću i podrškom, generacijske i međugeneracijske veze i td. te koje se javljaju kao alternativa tradicionalnoj, heteroseksualnom i monogamnoj obitelji.

Ovom prilikom umjetnica poziva sve zainteresirane pripadnike/ce queer zajednice te filmske entuzijaste/ice (ne nužno oboje u istoj osobi) da se pridruže ovom suradničkom umjetničkom projektu, podijele svoja iskustva, priče i životne narative te doprinesu njihovom bilježenju u formi eksperimentalnog video rada. Uzimajući u obzir osjetljivu prirodu projekta projekt na prvo mjesto stavlja uspostavljanje uzajamnog povjerenja, te će biti u skladu s dogovorom sa sudionicima/ama biti prilagođen njihovim potrebama i željama.

Kombinirajući metode antropološkog istraživanja i eksperimentalnog videa umjetničko istraživanje realizirat će se kao radionica videa u periodu od 18. do 26. travnja u prostorima Doma mladih, Ulica slobode 28, Split.

Prijave su moguće na sljedećem linku.

Aktivnost provodi kolektiv queerANarchive kroz programe qRADIONICE (Čudna mlada Hrvatska, qružok) i qIZLOŽBE. Video rad realizira se u koprodukciji s Kino klubom Split, a izložba u partnerstvu s Koalicijom udruga mladih.

Programe financijski podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatski audiovizualni centar te Grad Split. Rad kolektiva financijski podržava Zaklada Kultura nova.


Program

18./04./2018. ~ 18:00 - 20:00
Kino klub Split, Dom mladih
qRADIONICA/ qružok s Mashom Godovannayom
Okupljanje sudionika programa uz razgovor s umjetnicom o temi umjetničkog istraživanja i njenog umjetničkog djelovanja.


19. - 25./04/2018. ~ termini po dogovoru
Dom mladih, terenski rad
qRADIONICA/ ČMH: Uzajamnost bivanja - pejzaži queer srodstva
Radionica eksperimentalnog videa i antropološko istraživanje održavat će se u terminima po dogovoru sa sudionicima te u formatu zajedničkog i individualnog mentorskog rada s Mashom Godovannayom. Rad se s jedne strane temelji na prikupljanju životnih narativa o queer srodstvu u lokalnom kontekstu, te s druge strane na osmišljavanju i realiziranju njihove vizualizacije kroz mediji videa - produkciji samog video rada.


26./04. - 03./05./2018. ~ radnim danom 20:00 - 24:00
otvaranje 26./04./2018. ~ 20:00
Galerija Kluba Kocka, Dom mladih
qIZLOŽBA/ Masha Godovannaya: Uzajamnost bivanja - pejzaži queer srodstva
Suradničko umjetničko istraživanje autorice Mashe Godovannaye bit će prestavljeno u formi izložbe koja donosi mape istraživanja te video materijale nastale u Splitu.

3. travnja 2018.

qRADIONICE: Radionica tarot karata - priča o jednoj zajednici



U tri termina, 9.- 10. travnja, te još jednom po dogovoru, u Galeriji Kluba Kocka održava se radionica izrade tarot karata za lokalnu queer zajednicu i sve one koji se osjećaju drugačije.




Više od tri stoljeća duga je povijest tarot karata koje u svojim simbolima skrivaju tajne nastanka svijeta i vječnog života. Beskonačne mogućnosti interpretacije tih simbola stoljećima su pomagale ljudima da razumiju sebe i svijet koji ih okružuje. Tradicionalno povezivanje tarot karata s intuicijom, dijeljenjem znanja unutar zajednice, stvaranjem sigurnog prostora, mikro politikama, interkulturalnošću i nadilaženjem socijalnih klasa približilo je karte queer-feminističkoj umjetničkoj zajednici. qRADIONICE kolektiva queerANarchive priključuju se toj liniji te pozivaju sve zainteresirane na radionicu tarot karata. Izradom tarot karte po vlastitoj želji i mjeri sudionici radionice pridružit će se kolektivnom promišljanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tako nastale karte pričaju priču o jednoj specifičnoj lokalnoj zajednici, te sudionicima i svima koji se susretnu s nastalim kartama pružaju mogućnost boljeg razumijevanja samog sebe.

Za izradu karata koristit će se kombinacije umjetničkih tehnika linoreza i crteža, a tematski se nadovezuje na temu Manifesta queera kroz koji kolektiv definira značenje queera u lokalnom kontekstu.




Prijave obavezne na linku.




Program radionica:




UVOD i OKVIR

ponedjeljak, 9. travnja 20 sati, Galerija, Klub Kocka, Dom mladih

Na prvoj radionici razgovarat će se o kontekstu tarot karata u queer zajednici, kartama koje sudionici žele izraditi te će se u tehnici linoreza pripremiti okvir same karte




CRTANJE KARTE

utorak, 10. travnja, 20 sati, Galerija, Klub Kocka, Dom mladih

Na drugoj radionici sudionici će u otisnutom okviru, karti, nacrtati njen sadržaj i odrediti simboličko značenje karte




ZAOSTATCI

termin će se naknadno dogovoriti po potrebi, Galerija, Klub Kocka, Dom mladih

Treća radionica namijenjena je završavanju karata i međusobnoj razmjeni znanja koje karte u sebi nose.




Radionicu provodi kolektiv queerANarchive u sklopu programa qRADIONICE koji se realizira uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Rad kolektiva financijski podržava Zaklada Kultura nova.



Stajališta izražena na programu qRADIONICE stajališta su organizatora programa te ne odražavaju nužno i stajališta donatora.

20. ožujka 2018.

qružok #3



U sklopu programa qIZLOŽBE u četvrtak, 22. ožujka s početkom u 20 sati, u galeriji u Klubu Kocka zagrebačka umjetnica Tara Ivanišević izvest će rad Sve i ona 1.1.Treče izdanje qružoka održat će se neposredno nakon izvedbe kao neformalni razgovor s umjetnicom na temu nesavršenog umjetničkog rada i kontekstu njegova nastanka, predmetnosti rada u doba visoko razvijenih digitalnih komunikacija te na temu roda koju umjetnica otvara pitanjem Trebaju li ona i on svoj rod na ikoji način izražavati, imati obilježenog ili vidljivog kako bi ga imali?




Nakon razgovora druženje se nastavlja u Kockinom Hodniku uz program mladih glazbenih Jam night u organizaciji KUMa.

Ukoliko želite dobivati obavjesti o qružoku putem emaila pijavte se ovdje.

qružok je program kolektiva queerANarchive koji se bazira na formatu book club-a. Realizira se u sklopu programa qRADIONICA koje kolektiv queerANarchive provodi uz finacijsku podržku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Hrvatskog audio-vizualnog centra. Rad kolektiva podržava Zaklada Kultura nova.

14. ožujka 2018.

qIZLOŽBA - Sve i ona 1.1.


Sve i ona 1.1. izvedba je mlade zagrebačke autorice Tare Ivanišević koja će se održati 22. ožujka s početkom u 20 sati u galeriji Kluba Kocka u Domu mladih. Rad karakterizira “prolaznost, jedinstvenost trenutka, nemogućnost kopiranja i ponavljanja bez promjena, i tako dalje”, realizira se u zatečenom prostornom i institucionalnom kontekstu, sastoji se od unaprijed određene strukture koja predviđa kombinaciju fiksnih i improviziranih elemenata, te tematizira pitanje roda, prostora i načina njegove realizacije u 21. stoljeću.


Rad Sve i ona 1.1.izvedba je autorice Tare Ivanišević koja se realizira u zatečenom prostornom i institucionalnom kontekstu te se sastoji od unaprijed određene strukture koja predviđa kombinaciju fiksnih i improviziranih elemenata. Kao takav, po riječima same autorice, rad karakterizira “prolaznost, jedinstvenost trenutka, nemogućnost kopiranja i ponavljanja bez promjena, i tako dalje”. Ipak, zanimljiv je podatak koji autorica navodi u tekstu u kojem obrazlaže prvu izvedbu ovog rada, da je polazište ovog rada, priča Svijet i ona, ispisana pisaćom mašinom u jednom primjerku nastala kao refleksija o načinu pohrane i oblikovanja sadržaja na Internetu. Ta perspektiva otvara pitanje autorstva, pitanje koje je u doba tehničke reprodukcije umjetničkog djela, još 1936. godine postavio Walter Benjamin. U vrijeme digitalnih medija to pitanje postaje još aktualnije. Dok je Benjamin pisao kako je fotografija dokinula ideju o neponovljivosti slike, omogućujući njenu distribuciju u neograničenom broju identičnih kopija, suvremene digitalne tehnologije autorstvo dodatno dovode u pitanje i cijelim nizom alata, npr. filteri za fotografije na Instagramu i sl., kojima je već unutar same tehnologije zadan karakter i atmosfera fotografije, te tako uvjetovan i način na koji vidimo sebe i svijet oko sebe. U tom kontekstu, u vrijeme vlastite formacije kroz formalno obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti, autorica se odlučuje za potragu vlastitog autorstva u medijima koji joj omogućuju jedinstvenost i neponovljivost rada, inzistirajući na njegovoj materijalnosti i tjelesnosti. Međutim, to ne znači da okreće leđa suvremenosti i aktualnosti, upravo obrnuto, autorica je svjesna zatečenog stanja te se svojim radom refleksivno odnosi prema kontekstu njegova nastanka.



Objašnjavajući metodologiju svog rada autorica navodi kako svaki rad započinje osvrćući se oko sebe i gledajući što joj je na raspolaganju, te nastavlja: “Svrha takvog pristupa je uvažavanje ograničenja, toga što ‘neidealne’ okolnosti proizvode i reflektiranje zatečenog stanja.” Za razliku od prve zagrebačke izvedbe rada, nastale u institucionalnom okviru akademskog obrazovanja, splitska izvedba autoricu stavlja u potpuno drugačiji institucionalni okvir, onaj umjetničke produkcije na nezavisnoj kulturnoj sceni, uvodi ju u za nju nov prostor galerije koja djeluje u sklopu underground kluba te stavlja pred novu i nepoznatu publiku.

Ispitujući izvedbenu formu, u tu novu situaciju autorica ulazi s tijelom, pokretom, jezikom i tekstom koji su unaprijed zadani samo do određene mjere. Tijelo, “ograničeno svojom materijalnošću, iskustvima i neiskustvima” reagira na novu situaciju te istovremeno utjelovljuje ranije spomenuti tekst. Kroz utjelovljenje dva lika iz priče, jednog ženskog i jednog muškog autorica je cijelo vrijeme svjesna sebe i svoje tjelesnosti “... izgledam kao ja, raspolažem vlastitim vještinama i bivanjem sobom sam dobila ono što je moje, a ne njegovo. Svaki prijevod, svako utjelovljenje njega (i nje) bit će uvjetovan svim onim što sam ja.” To međusobno uvjetovanje autorice i likova razotkriva niz nemogućnosti i ograničenja izvedbene forme koja su vidljiva u klimavim karakternim i identitetskim crtama likova, ali i same autorice u trenutcima kada nije jasno povučena crta između autorice, njega i nje. I dok Nicholas Mirzoeff upravo digitalnu sliku, Internet i kulturu selfija definira kao polje u kojem se manifestira raspad čvrstih identiteta roda, spola, rase i klase kako ih je definiralo dvadeseto stoljeće, Tara Ivanišević potvrđuje isto u prolaznoj i nestabilnoj formi izvedbe, potvrđujući uporište rada u suvremenosti. 



Osvrćući se na problem roda, autorica između ostalog postavlja pitanje: “Trebaju li ona i on svoj rod na ikoji način izražavati, imati obilježenog ili vidljivog kako bi ga imali?“ Time gotovo da zaokružuje jednu gotovo stoljeće staru priču o performativnosti rodnog identiteta, priču koju su u avangardnoj umjetnosti započeli Man Ray i Marcel Duchamp portretima Rrose Sélavy dvadesetih godina prošlog stoljeća, te koja je svoju teoretsku i popularnu inačicu dobila devedesetih godina istog stoljeća s knjigom Nevolje s rodom Judith Butler te voguing subkulturom koja je performativnost roda uvela u popularnu kulturu svjetskih razmjera, od njene autentične manifestacije kao fenomena jedne manjinske skupine pa sve do ekranizacije istog u filmu Paris is burning Jennie Livingston te adaptacije za globalnu medijsku publiku u spotu Vogue Madonne. Danas, u vrijeme visoko razvijene vizualne kulture i digitalnih komunikacijskih kanala, kada gotovo da nema osobe koja pefromativonst vlastitog identiteta nije proživjela na društvenim mrežama, te kada govoreći o zamjenicama teoretičar/ka queera i roda Jack Halberstam vlastiti rod opisuje riječima “u najbolju ruku improviziran, nesiguran i češće krivo nego ispravno izgovoren, nerješiv i u stalnoj promjeni”, Tara Ivanišević svojom izvedbom otvara pitanje roda, prostora i načina njegove realizacije, u 21. stoljeću.



Tara Ivanišević rođena je 1990. godine u Zagrebu, gdje je 2017. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti, na Odsjeku za animirani film i nove medije. U svojim radovima često istražuje svojstva i mogućnosti različitih medija (izvedba, tekst, crtež, fotografija...) i kako se teme grade iz njih. Od 2015. bliska je suradnica Najbolje.


Izložba Sve i ona 1.1. Tare Ivanišević realizirana je u sklopu programa qIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Kustos programa je Tonči Kranjčević Batalić.Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita. Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova. Zahvale idu Galeriji umjetnina, Koaliciji udruga mladih i Multimedijalnom kulturnom centru Split.


queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center u Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.) i Organ vida, Zagreb (2017.). Kolektiv je član Platforme Doma mladih.

27. veljače 2018.

qružok #2




U četvrtak, 1. ožujka s početkom u 18 sati, u galeriji u Klubu Kocka održava se drugo izdanje programa qružok u organizaciji queerANarchive-a. Nastavljajući se na temu pogleda i roda, razmotrit ćemo konstrukciju roda od avangardne umjetnosti, preko voguinga sve do suvremenog selfija. Na ovom qružoku pogledat ćemo kultni film Jennie Livingstone - Paris is burning (1990.) te se osvrnut na kultnu knjigu Judith Buttler - Gender Trouble.
Prijave su 
ovdje.


qružok qružok je novi program kolektiva queerANarchive koji se bazira na formatu book club-a. Realizira se u sklopu programa qRADIONICA koje kolektiv queerANarchive provodi uz finacijsku podržku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Hrvatskog audio-vizualnog centra. Rad kolektiva podržava Zaklada Kultura nova.

21. siječnja 2018.

Poziv na qružok

U petak, 26. siječnja s početkom u 20 sati, u galeriji u Klubu Kocka održava se prvo izdanje programa qružok u organizaciji queerANarchive-a. Program je baziran na formatu book club-a a cilj mu je definirati značenje queera u lokalnom kontekstu.


qružok je novi program kolektiva queerANarchive koji se bazira na formatu book club-a a na kojem će se voditi razgovori o pročitanim teoretskim tekstovim iz područja queera i queer umjetnosti, beletristike po izboru sudionika/ica te video materijala na temu queera. Cilj programa je definiratit značenje queera u lokalnom kontekstu te razvoj lokalne queer scene.
qružok #1 nadovezuje se na izložbu Bliski odnosi, velike udaljenosti  i nove tehnologije, autorica Lare Tabet i Rande Mirza koja je u galeriji Kluba Kocka otvorena u sklopu programa qIZLOŽBE. Na primjeru rada umjetnica sudionici/-e qružoka imat će priliku neformalno raspraviti teme kao što su bliski odnosi, pogled, tijelo, novi mediji i vizualna kultura te se upoznati s nekim od teoretskih postavki autora/ica kao što su Michel Foucault, Laura Mulvey, John Berger, Marshall McLuhan, W.J.T. Mitchell, Michel de Certeau i Nicholas Mirzoeff te dobiti preporuke za čitanje za one koji žele znati više.

PRIJAVE su obavezne!

Klub Kocka, Dom mladih
Ulica slobode 28, Split


qružok se realizira u sklopu programa qRADIONICA koje kolektiv provodi uz finacijsku podržku Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Rad kolektiva podržava Zaklada Kultura nova. 

Fotke s otvaranja - Bliski odnosi, velike udaljenosti i nove tehnologije



U ponedjeljak, 15. siječnja u galeriji u Klubu Kocka, u Domu mladih u Splitu otvorena je izložba Bliski odnosi, velike udaljenosti  i nove tehnologije libanonskih umjetnica Lare Tabet i Rande Mirza. Donosimo fotografije s otvaranja.
Izložba se može razgledati do 26. siječnja, radnim danima u terminima od 20 do 24 sata.















Foto - Lucija Sesartić

10. siječnja 2018.

Bliski odnosi, velike udaljenosti i nove tehnologije


U ponedjeljak, 15. siječnja u galeriji u Klubu Kocka, u Domu mladih u Splitu, s početkom u 20 sati otvara se izložba Bliski odnosi, velike udaljenosti  i nove tehnologije. Izloženi foto i video radovi djela su libanonskih umjetnica Lare Tabet i Rande Mirza, te se bave  romantičnim odnosima i seksualnom željom između dvije žene u vrijeme digitalnih komunikacija i visoko razvijene vizualne kulture.
Izložba se može razgledati do 26. siječnja, radnim danima u terminima od 20 do 24 sata.

Lara Tabet - Beirut Home Surveillance (video still)

Radovi Lare Tabet, nastali u suradnji s njenim partnericama, Random Mirza te još jednom,  bave se bliskim odnosima, prostornom razdvojenošću i novim tehnologijama u vrijeme koje obilježava visok stupanj vizualne kulture. Pozivati se danas na McLuhanov pojam globalnog sela već je pomalo banalno, ali govoriti o radovima koji su nastali upravo kontekstu tehnološkim dostignuća današnjice nalaže da se prisjetimo McLuhanovog koncepta medija, svake nove tehnologije koju je čovječanstvo kreiralo, kao ekstenzije samog ljudskog tijela i/ili njegovih funkcija, ekstenzije koja dajući prednost jednom određenom osjetilnom poretku ostale stavlja u drugi plan. McLuhan tu umjetnike prepoznaje kao pojedince koji kroz svoje umjetničke prakse prepoznaju takve promjene, senzibiliziraju našu percepciju te nas čine budnim i osviještenim promatračima promjena. Radovi Kodirana veza i Nadzor doma u Bejrutu suvremene tehnologije digitalne komunikacije i nadzora koriste u funkciji osobnih, intimnih i romantičnih narativa. Privatni prostori doma kao i sama tijela involviranih subjekata, ponekad i na granici pornografije, zabilježeni u virtualnosti komunikacijskih kanala svojim izlaganjem u galerijskom kontekstu suprotstavljaju privatnost intimnih odnosa s javnim i kolektivnim koji karakteriziraju suvremenu vizualnu kulturu baziranu na slici i digitalnim tehnologijama. Ta suvremena vizualna kultura briše jasne granice virtualnog i realnog, te kao što je utvrdio teoretičar vizualnog Nikolas Mirzoeff naša tijela su istovremeno na mreži i u stvarnom svijetu. Vizualno tako postaje mjesto društvenih interakcija i identitetskih realizacija, kako po pitanju klase, roda, seksualnosti i drugih radikalnih identitetskih odrednica. Kako se u tom svijetu razvijaju romantični odnosi i seksualne želje između dvije žene, koliko sam medij svojom estetikom definira te odnose i sjećanje na iste teme su koje Lara Tabet istražuje u svom radu.

Lara Tabet / Randa Mirza - End-to-End Encrypted
Radovi i izjave autorica:

Kodirana veza (End-to-End Encrypted)
Fotografski projekt Jeanne i Moreau (aka Lara Tabet i Randa Mirza)

Jeanne i Moreau, dvije žene fotografkinje u vezi su na daljinu i njihova komunikacija se oslanja uglavnom na digitalnu tehnologiju: Facebook, FaceTime, Instagram, emailove, WhatsApp, Skype ... Njihova je jedna od mnogih ljubavnih priča koje se danas razvijaju usprkos geografskim udaljenostima.
Tijekom protekle dvije godine autorice su privatno razmijenile brojne fotografije, videozapise, tekstualne i audio zapise. Estetika njihove komunikacije oblikovana je ograničenjima i mogućnostima medija koje koriste, kao i sigurnosti koju pruža intimni odnos. U području interneta, zaštićenom virtualnošću, spontanost i smjelost postaju glavne odlike. Tako je proizvedeni materijal intiman, zavodljiv, ležeran ...
Kako zavodljiva snaga ekrana utječe na estetiku i diskurs? Ovaj rad je o romansi, zavođenju i seksualnosti. Kakav je odnos između virtualnosti, želje i mašte? Kako se redefinira pojam romanse? Ovaj rad je o transgresiji, homoseksualnost i ženstvenost. Obje žene su fotografkinje i usmjeravaju objektiv jedna na drugu te na samu sebe, podređujući funkciju fotografa subjektivnoj dinamici. Reprezentacija ženskog akta tako je oslobođena od  heteronormativnog pogleda.

Nadzor doma u Bejrutu
Projekt Lare Tabet

Postala sam fascinirana idejom nadzornih kamera jer se ona veže na kolektivnu memoriju, povijest i moć. Moje iskustvo s tim načinom snimanja snažno odražava moj odnos s domovinom i njen namjerno nemaran pristup vlastitoj povijesti i kontroli javnog i intimnog prostora.
Godinu 2013. provela sam u inozemstvu, u New Yorku, daleko od svoje ljubavnice koja je ostala u našem stanu u Beirutu. Naši su odnosi uvelike ovisili o Skypeu, jer nam je omogućio da premostimo i urušimo geografsku distancu koja nas je razdvajala. Moja percepcija ljubavnice,  te nova sjećanja koja su nastala, uvelike su  diktirana estetikom softvera. Kao sam postajala svjesna kadriranja na Skypeu, počela sam tražiti od nje da miče svoju kameru na laptopu ...
U radu Nadzor doma u Bejrutu koristim Skype kameru da iz New Yorka zabilježim svakodnevne aktivnosti ljubavnice u našem stanu u Beirutu. Time estetiku nadzora prenosim na intimnost doma i na područje međusobnog pristanka.

Lara Tabet / Randa Mirza - End-to-End Encrypted

Biografije autorica:

Lara Tabet je libanonska vizualna umjetnica i patologinja rođena 1983. godine. Nakon završetka stručnog usavršavanja iz kliničke patologije na Medicinskom centru američkog sveučilišta u Beirut 2012. godine, Tabet je završila godišnji program studija fotografije pri Međunarodnom centru fotografije u New Yorku, te je bila stipendistica programa Lisette Model. Godine 2013. dobila je Juror's Pick Daylight Photo Award za svoj projekt The Reeds, nastao u suradnji s Michelle Daher.
Njezin je rad predstavljen u cijelom arapskom svijetu, SAD-u i Europi. Sadržaj i prezentacija njezinih fotografija jasno pokazuje njezinu pozadinu u patologiji te se bavi nasljeđem traume u Libanonu.
Njezin najnoviji rad razmatra odnos između pojedinca te javnog i privatnog prostora u odnosu na rod, seksualnost i identitet. Njen voajerski pristup istražuje ljudsko tijelo i njegov odnos prema gradu sagledavajući interakciju tijela i ideološkog državnog aparata.

Randa Mirza, rođena u Beirutu 1978. godine, likovna je umjetnica koja radi s instalacijama, fotografijom i videom. Njezina praksa često je povezana pitanjima identiteta s naglaskom na povijest, rodne studije i postkolonijalne diskurse. Njezin je rad dobio brojne nagrade, uključujući Les jeux de la Francophonie (2005.), Le Prix la Photographie - Maison Blanche (2013.) i nagradu No Limit u Les Rencontres Photographiques d'Arles (2006.); međunarodnu nagradu za umjetnike i fotografe čiji rad istražuje medij izvan trenutno priznatih okvira. Mirza je svoj rad predstavljala na samostalnim izložbama u Finskom muzeju fotografije, galeriji Sfeir-Semler (Hamburg) i Galerie Tanit (München), a najnoviji rad, El-Zohra nije rođen u jednom danu prikazan je u Galerie Tanit (Beirut).  Njezin rad dobio je potporu od Arab Fund za umjetnost i kulturu i Al-Mawrid Al-Thaqafi, kao i stipendiju od Secretaria de Relaciones Exteriores de Mexico. Randa Mirza bila je rezidencijalna umjetnica u Nordijskom institutu za suvremenu umjetnost, HIAP (Finska) te u Fondaciji Bevilaqua La Masa (Venecija).


Lara Tabet / Randa Mirza - End-to-End Encrypted

Izložba Bliski odnosi, velike udaljenosti  i nove tehnologije autorica Lare Tabet i Rande Mirza realizirana je u sklopu programa qIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita. Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova.
Zahvale idu Branku Franceschiju, Ivani Meštrov, Koaliciji udruga mladih i Multimedijalnom kulturnom centru Split.
queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center u  Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.) i Organ vida, Zagreb (2017.). Kolektiv je član Platforme Doma mladih.

15. kolovoza 2017.

Rezignirani queer

U subotu, 19. kolovoza u galeriji Multimedijalnog kulturnog centra Split u 20 sati otvara se izložba Procesi autorice Tanje Minarik. Rad je to koji kroz tekstualne dnevničke zapise i video snimke gradova prati procese u kojima se našla autorica u potrazi za mjestom suživota sa partnericom.  Izložba se može razgledati još u nedjelje 20. kolovoza u terminima od 18 do 20 sati.



Imale smo istu početnu poziciju. Geografsku lokaciju rođenja. Nekoliko država kasnije imamo različite putovnice. Ja sa svojom, bez traženja odobrenja vlasti, mogu posjetiti 143 države, ona 155. A procesi koje prolazimo dok tražimo jednu državu u kojoj obje možemo živjeti zajedno nisu baš jasni i čitki. - jedan je od uvodnih zapisa kojim autorica jasno ukazuje na geopolitički i biopolitički kontekst iz kojeg rad Procesi proizlazi. Isto tako, odmah je jasno da političkom Tanja Minarik pristupa iz osobne i intimne pozicije osobe koja traži mjesto, državu suživota sa svojom partnericom. U tehničkom smislu višekanalna video instalacija, Procesi je rad u kojem se isprepliću pitanja privatnog i javnog, pitanja koja autorica otvara kroz tekstualne dnevničke zapise koji fragmentarno prate i propituju procese koji mijenjaju i određuju životno iskustvo ovog istospolnog para. A dnevničke zapise prate video snimke gradova koje sama autorica opisuje kao svojevrsne meditacije o odnosima kroz petlje, praznine i međuprostore. Ti prikazi grada bez identiteta  i povijesti Procese čine potragom ovog para za vlastitim antropološkim mjestom.
Korištenje tekstualnih zapisa i video slike, te potreba autorice da kroz dokumentiranje procesa kroz koji prolazi istome nađe i značenje smješta ovaj rad u širi kontekst radova suvremene dokumentarističke prakse. Prakse koju kao ponovni interes umjetnika za promišljanje odnosa realnosti i estetike prepoznaju Erika Balsom i Hila Peleg u uvodniku zbornika Documentary Across Disciplines (2016.). Tu se Tanja Minarik u organizaciji dokumentarističkih zapisa koja uvjetuje i sam postavu rada poziva na baze podataka. Tako izbjegava stvaranje zatvorenog  linearnog narativa te otvara mogućnost stvaranja cijelog niza narativa koji ovise o odabiru kretanja samog promatrača kroz stvorenu bazu podataka.
U smislu samog sadržaja ovaj rad dokumentarističkog karaktera polazi iz pozicije drugog u društvu, pozicije u ovom slučaju određene drugačijom seksualnošću te različitim državljanstvima. Iz tih pozicija potraga za mjestom realizacije zajedničkog života istospolnog para, nešto što se heteronormativnoj većini servira zdravo za gotovo, postaje proces koji ima snagu kritičkog odnosa prema političkim sistemima koji administrativno reguliraju odnose među ljudima. Premda ovaj rad ne usvaja provokativnu estetiku i subverzivni karakter koji često karakteriziraju queer izričaje, ipak ga možemo smjestiti u okvire queer umjetnosti.  Osobno i privatno kroz ovaj rad postaju javno što rezultira političkom i institucionalnom kritikom, iz perspektive drugačije seksualnosti. Procesi tako svojom staloženošću, kontemplativnošću i dozom rezignacije otvaraju novu perspektivu unutar queer umjetnosti.



Tanja Minarik (rođena 1983.) diplomirala je Film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu, magistrirala na studiju Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Bavi se raznim aspektima video umjetnosti i oblikovanja - instalacijama, audio/vizualnim performansima, VJ-ingom, montažom i interaktivnom umjetnošću. Izlagala i prikazivala filmove na nizu zajedničkih izložbi i festivala. Nastupala posvuda, većinom s queer feminističkim a/v bendom Žen.

Izložba Procesi Tanje Minarik realizirana je u sklopu programa queerIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita. Zahvale idu Multimedijalnom kulturnom centru Split.

18. lipnja 2017.

Prajdovski Zvjerinjak u Kockinom dvorštu

U petak, 23. lipnja, pred sam splitski pride, u Kockinom dvorištu organizira se još jedan Zvjerinjak. Zajednički društveni program splitskih LGBTIQ+ udruga i srodnih organizacija započinje u 18 sati te traje do ponoći. Uz glazbu, sitotisak, kukičanje, roštilj i osvježenja sa Kockinog šanka Zvjerinjak ovom prilikom donosi i najavu prve lezbijske web serije te promociju dva fanzina u produkciji queerANarchivea.

Nakon ponoći, uz simbolični upad zabavu možete nastavit u Kockinom hodniku.




Partneri:
Bitcherin & Flomaster & KUM & queerANarchive & Queer Sport Split &Rišpet & Uzgon